Šri Lanka - Sigiriya i Dambulla

6.00h! Bude nas majmuni na terasi, podsjećaju nas da je vrijeme za polazak! Dambulla, kompleks hramova u pećinama i Sigiriya, čuveno Kasapino utvrđenje na visini od 200 metara. Uzbudljiv i veoma aktivan dan je pred nama. Naši domaćini nas pripremaju kako treba: jak šrilankanski doručak i dosta voća - ananas, papaja, mango, crvene banane, lubenice i nezaobilazni crni čaj za instant razbuđivanje. Friz  kombija smo opremili pivom od đumbira, krećemo iz Kandya, nevjerovatnog grada u džungli i do Dambulle nam predstoji oko 3 sata vožnje kroz najljepšu prirodu. Polja čaja, ananasa, mali hramovi u džungli, nerazvijena slea kroz koju bijeli čovjek rijetko prolazi, puna nasmijanih lokalaca, palme i kraljevski kokosi, skriveni vodopadi, majmuni i česti zastoji na putu, prouzrokovani od strane slonova koji se ovdje slobodno kreću. Naša prva stanica je mali, prašnjavi centar grada Dambulla, u kojem pravimo pauzu za ljuti roti i slani kurd, kupujemo grickalice za majmune koji će nas pratiti u ovom usponu. Udahnemo duboko, osmjeh na lice i krećemo!

U podnožju stepenica koje vode do pećina, nalazi se Zlatni hram, velika šarena, pomalo kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom od čak 30 metara. Hram je, zapravo, budistički muzej u kome se nalaze postavke procesije čitavog Budinog života i dosta statua koje pripadaju nacijama okolnih budističkih zemalja.

Sama Dambulla datira jos iz 1.vijeka prije nove ere, kada je kralj Vatagama, bježeći od Tamila, našao utočište u ovim pećinama i ostao tu 14 godina. Kada je povratio prijestolje, u znak zahvalnosti počeo je ovdje da gradi hramove, koje su nakon njegove smrti nastavili da šire kendijski kraljevi. Nalaze se na visini od 160 metara i do samog vrha ima nešto manje od 1000 stepenika. Na stepenicama srećemo male slatke prodavačice lotosa i ljiljana, čitače dlanova, neumorne prodavce magneta,  ponekog čergara sa kobrama i pitonima i zaljubljene parove. Hranimo majmune kikirikijem i bananama, uživamo u nevjerovatnom pogledu koji se pruža čak do Sigiriye, nazdravljamo bezalkoholnim pivom za sve naše muževe, žene i ogromna bogatstva koja su nam čitači predvidjeli u bliskoj budućnosti. Na vrhu nas čeka naš lokalni vodič i polako uvodi u priču. Krećemo od pete pećine, male i posljednje izgrađene, u kojoj dominira statua ležećeg Bude od 10 metara i prelijepi murali lotosa. U četvrtoj pećini su statue više Buda poređanih u krug u sjedećem položaju,a u sredini se nalazi mala pagoda. Na pagodi se vidi pukotina koju su napravili lopovi, pokušavajući da nađu zlato i nakit Vatagamine žene, za koji se mislilo da se baš ovdje krije. Zidovi su prekriveni Budinim slikama i cvijetnim motivima. Treća pećina je dosta drugačija od prethodne dvije. Velika, visoka čak i do 10 metara u samom centru, sa preko pedeset Budinih statua. Ukrašena je velikim prelijepim muralima, od kojih je najznačajniji onaj gdje se vidi budući Buda - Maitreja. Najveća pećina je druga, dugačka čak 50 metara. Desetine Budinih statua u nizu, murali kralja Vatagame, statua budućeg Bude i bazen sa svetom vodom u centru. Ta voda, zapravo vodena žila, ide u kontra smjeru, od poda ka plafonu, a sa vrha kaplje u bazen u centru; smatra se čudom i misli se da nikada neće presušiti. Posljednja pećina, jedna od najmanjih, je skoro potpuno ispunjena statuom lezećeg Bude od 14 metara. Buda je isklesan u kamenu iz jednog dijela, a i danas se mogu na njemu videti prvobitni ukrasi, motivi lotosa i zlatne folije koje su se nekada lijepile na njegova stopala. Ispred pećina se nalazi veliko staro bodi drvo ispod kog smo malo odmorili i popričali sa našim vodičem o budističkim običajima, Budinom životu, nakupili smo se pozitivne energije kojom zrači ovo sveto mjesto i uputili se natrag ka kombiju.

U podnožju nas čekaju vozači sa gajbicom punom kraljevskih kokosa. Osvježavamo se i nastavljamo ka Sigiriyi.

Na samo 15 kilometara od Dambulle, na stijeni od 200 metara, okružena nepreglednim šumama i crvenom ginom, leži Sigiriya, Kasapino utvrđenje, nekadašnja prijestonica šrilankanskog carstva. Cijeli kompleks datira iz 5. vijeka, ali se tvrdi da je stijena pružala utočiste monasima još od 3. vijeka pre nove ere. Kasapa je jedan od dvojice sinova kralja Dhatusena, koji je svog oca zarobio, a brata protjerao u Indiju i odlučio da sebi sagradi utvrđenje na vrhu ove stijene. Kažu da se cijeli kompleks gradio samo 7 godina, u 5.vijeku. Nakon što je pretrpio poraz u sukobu sa svojim bratom, Kasapa je 491.godine izgubio svoje kraljevstvo i zemlja je vraćena monasima.

Na samom ulazu u kompleks, pored velikih vodenih kanala koji su nekad bili puni krokodila i služili za odbranu utvrđenja, čeka nas naš lokalni vodič, čiji je otac radio kao arheolog prije mnogo godina baš na ovom nalazištu. Do vrha stijene nam predstoji skoro 2000 stepenika i tri ogromna vrta. Lokalac nam pokazuje drevne fontane koje rade i dan danas, vrt bazena u kom su se kupale kraljeve žene i naravno veliki mermerni bazen, koji je samo kralj koristio. Dok šetamo i razgledamo uživamo u prirodi, mnogo zelenila, neobičnog drveća, džinovskih vjeverica i po koji zabavljač sa majmunima i zmijama. Prije nego što se popnemo na sam vrh idemo do tajnih pećina, jedinog mjesta gdje se još uvijek mogu videti slike golih kraljevih žena, koje su nekada bile po cijelom kompleksu, ali su ih monasi svojevremeno prekrečili. Prenjemo se vijugavim gvozdenim stepenicama, ispod nas je šuma, iznad nas je nebo, takav prizor daje snagu, stepenice nam ne predstavljaju nikakav problem. A, na samom vrhu zapanjujući prizor. Ostaci nekadašnjeg kraljevstva,  palate, prelijepi veliki bazeni i vrtovi. Oko nas se kilometrima u daljinu pruža pogled na ogromne zelene šume i veliko jezero iz kog se kompleks nekada navodnjavao. Možemo samo da pokušamo da zamislimo kako je sve to nekada izgledalo. Nevjerovatno! Cijeli kompleks je stavljen pod zastitu UNESKO-a 1982.godine i još mnogo toga se nalazi pod zemljom,čeka da bude otkriveno. Ostajemo da ležimo na zidinama, uživamo u jednom od najljepših zalazaka sunca i razmišljamo o ljudskim dostignućima iz tog vremena prije nego što se uputimo nazad.

Vrijeme je za večeru! Odlazimo u simpatičan restoran u blizini kompleksa iz kog se vidi ova nevjerovatna stijena. Maksimalno koristimo naš ,,all you can eat’’ švedski sto koji košta samo par eura: piletina, razne vrste riže i nudli, tikvice, bamije, krompir, bundeva, salatice i jos gomila egzotičnog povrća, koje možda ne prepoznajemo, ali odličnog je ukusa.

Tako punih stomaka još uvijek sabiramo utiske o ovim magičnim mjestima i svemu što smo danas naučili. Polako tonemo u san uz zvuke ambijenta i ljuljuškanje kombija na putu ka našem trenutnom domu - Kandiyu!

ANDRIJANA BRANKOVIĆ