Neobuzdani duh Baskije i čil Galicije

Šta vam prvo padne na pamet kad pomislite na Španiju? Barcelona, Mallorca, Madrid, Ibiza? Očekivan odgovor. Ova mjesta privlače veliki broj turista zbog plaža, noćnog provoda,  kulturno-historijskih spomenika. Upravo zbog njih se zapostavlja sjever Pirinejskog poluostrva – Baskija i Galicija. Miris Atlantika, duge pješčane plaže, surferi, odlična kuhinja, fudbal, nasmijani ljudi i zabava. Bilbao, San Sebastijan, Pamplona, La Coruna i Santiago de Compostela su gradovi koji mogu da ponude mnogo, koje treba doživjeti i prepričati, jer fotografije, wikipedija i forumi samo mogu napraviti mutnu sliku koju treba iskristalizovati upravo na tom putu.

Baskija je regija podjeljena između Španije i Francuske, naseljena još od kamenog doba. Rimljani su ostavili svoj pečat na ovim prostorima, prije svega u Pamploni. Danas je Pamplona poznata po neobičnom festivalu San Fermin koji se održava u julu svake godine gdje se ljudi trkaju sa bikovima po ulici u staroj gradskoj četvrti. Festival je dobio ime po svecu zaštitniku autonomne pokrajine Navare. Proslava počinje lansiranjem rakete čupinazo sa balkona zgrade 06.07. svake godine. Takozvani „Encierro“ ili zatvaranje je možda najluđi dio festivala kada se trči 800m ispred bikova i završava u areni gdje se bore sa njima. Roman „Sunce se ponovo rađa“ čuvenog Ernesta Hemingveja najbolje opisuje zbivanja na San Ferminu.

Grad koji odiše kulturom, u koji se neprestano ulaže, koji se modernizuje iz dana u dan, sa fantastičnim Gugenhajm muzejom, ali i starim zdanjima historijski značanim i naravno najstarijim stadionom u Španiji. Bilbao je najveća luka u Španiji i šesti po veličini grad ove zemlje. Bilbao je i grad fudbala, gdje nastaje opšte ludilo u vrijeme utakmica Atletika. Stadion San Memes je otvoren 1913.godine i dobio je ime po crkvi Svetog Mamesa, hrišćanina koga su Rimljani bacili lavovima, a oni ga nisu pojeli pa je proglašen za sveca. Navijači sebe po njima nazivaju lavovima. Čim bude otvoren novi stadion San Memes Baria, stari će biti srušen. Gugenhajm, muzej moderne i savremene umjetnosti, dizajniran od strane američko-kanadskog arhitekte Frenka Gerija, otvoren je u septembru 1997.godine. Sazidan je na obali rijeke Nervion koja protiče kroz Bilbao i uliva se u Atlantski okean i jedan je od nekoliko muzeja iz Fondacije Solomona Gugenhajma (Njujork, Venecija, Abu Dabi). Specifičan po eksterijeru, sa orgomnim paukom i kučencetom ispred, noću izgleda neopisivo moćno. Nedaleko od njega nalazi se još jedan zanimljiv muzej – Museo de Bellas Artes (Muzej lijepih umjetnosti) sa postavkama El Greka, Van Dajka, Goje i prelijepom ljetnjom baštom. Muzejsku turu bi mogli da završimo sa Muzejom Taurino koji je specijalizovan za historiju borbe bikova u gradu. Grad je podjeljen na dva dijela Stari (Casco Viejo) i Novi (Ensanshe). Najbolja atmosfera u gradu je svakako u Casco Viejo, staroj gradskoj četvrti punoj barova, šarenih fasada, prodavnica… Trg Nueva, Mercado de la Ribera – najveća maloprodajna pijaca u Europi, biblioteka, gotička katedrala de Santjago, pozorište i hiljade ljudi, pretežno lokalnog stanovništa koji poznaju savršeno sve uske ulice ove četvrti. Srce Casco Viejo je Los Siete Calles (Sedam ulica) koje datiraju još s početka XV vijeka. Nedjeljno jutro je rezervisano za buvlju pijacu kada svi izlaze i kupuju „secondhand“ stvari za malu sumu novca – stare knjige, kućne ljubimce, a neki i vrše trampu karata za fudbalske utakmice, poštanskih markica,  a neki mirišu cvijeće na trgu Arenal. Ne smijete otići iz grada a da ne probate tradicionalnu baskijsku kuhinju srijedom  u „El Arandia de Julen“ kada služe crveni grah i crvene kobasice, oslića i kao dezert crni puding. Ukusni plovodi mora, lignje, dagnje, ali i kebabi tzv. pinchos morunos i ovčji mozak su specijaliteti koje Baskijci nude svojim turistima. Ako ste za dobru rok-svirku, bluz ili rege pravo mjesto za vas je Kafe Antzokia. Ulaz je oko 10eur, a oko jedan sat poslije ponoći pa do jutra dj-evi stupaju na scenu. Preko dana možete ovdje svratiti na kafu i prepričavati dešavanja iz provoda. Casa Victor Montes je zanimljivo mjesto koje ne možete tačno definisati – polu-bar, polu-prodavnica, polu-restoran, sa najljepšim dekoracijama posluženja u gradu. Probajte sušenog bakalara i neko od 1000 različitih vrsta vina. Rijeka Nervion sa mostovima Puente Colgante(neobičan čelični most sa pokretnom platformom koji sada predstavlja dio kulturnog nasljeđa) i Puente de San Anton (jedan od najljepših i najstarijih mostova često se nalazi na razglednicama kao simbol grada) odišu romantikom, naročito noću.

Iz Bilbaa oragizovano idemo na ekskurziju u San Sebastijan kako bi se kupali u Atlantskom okeanu i uživali na plaži. Uvala La Konča (školjka, tako nazvan zbog svog oblika), moderna arhitektura, inetracionalni filmski festival, zlatna pješčana plaža i dva brda Monte Igeldo i Monte Urgulj  sa statuaom Hrista na vrhu (poput Rio de Janeira) „dovode” turiste iz cijelog svijeta u modensko ljetovalište. Donostija kako ga često baskijci nazivaju nekad je bio ratna i trgovačka luka. Procvat počinje da doživljava u XIX vijeku kada su porušene stare gradske zidine, nakon čega je na osnovu urbanističkog plana Antonija Kortasara počeo da poprima svoj današnji oblik. Tokom Prvog sjvetskog rata, u San Sebastijanu su, između ostalih, utočište našli članovi ruske carske dinastije Romanovih, Lav Trocki, Moris Ravel, Mata Hari, kao i mnogi drugi pripadnici svjetskog džet-seta toga doba. Nakon završetka Španskog građanskog rata, Francisko Franko je u ovom gradu provodio svako ljeto. Lokalci odlaze na plažu rano ujutru kako bi našli dobro mjesto na plaži, pa ćemo i mi poraniti kako bi se što bolje pozicionirali. U sred zaliva nalazi se ostrvce Santa Klara koje je u srednjem vijeku služilo kao karantin za hodočasnike oboljele od kuge. Naime, kroz San Sebastijan je prolazio put hodočašća koji je vodio do Santiago de Compostela. Tu je boravio i sveti Franja Asiški u XIII vijeku jer je obolio od zapaljenja pluća. Palata Miramar, ljetnja rezidencija kraljice Marije Kristine u stilu engleskog romantizma danas se koristi kao konferencijski centar. Krećući se niz plažu Ondareta dolazimo do jednog od najprepoznatljivijih modernih simbola grada – Češljeva vjetra (Peines de Viento), serije gigantskih skulptura Eduarda Čiljide, postavljenih u stijenje pokraj obale, koje izložene stalnim udarima okeanskih talasa djeluju veoma upečatljivo. Starom žičarom idemo do brda Igeldo i zabavnog parka iz 1913.godine. Neogotička katedrala u centru grada sa tornjem od 75m, gradska vijećnica žute, prodavnice visoke mode poput onih u Milanu, zgrada Real Club Nautico u obliku broda, stara luka sa usidrenim brodićima, okeanarijum… Za vrijeme Prvog svjetskog rata San Sebastijan je ugostio bogataše, filmske zvijezde i svjetski džet-set zbog zatvaranja francuskih kazina i postojanja istih u ovom gradu. Tužni moraćemo se vratiti u Bilbao, ali ostavljamo iza sebe savršeno iskustvo.

Nakon Baskije, a prije odlaska u Potrugal obilazimo i Galiciju i njena dva divna grada La Corunu i Santiago de Compostelau. Plaža Riazor i fudbal su glavno obilježje La Corune. Talasi nam kvase stopala dok šetamo ujutru obalom Atlantika – Costa del Morte, a vjetar nam mrsi kosu i ne dozvoljava da se lagano krećemo. Međutim, taj momenat vrijedi svaki cent ostavljen u Španiji. Pješačka zona visoke mode nasuprot šarma lučkog grada. Torre de Hercules svjetionik odakle puca pogled pod zaštitom je UNESCO-a. Picasso, koji je ovdje živio kao dijete zvao ga je toranj karamele, pošto je podsjećao umjetnika na njegove omiljene slatkiše. Trg Maria Pitu je glavno gradsko jezgro sa kafićima, restoranima, pabovima, prodavnicama… Probat ćemo ukusnu galicijsku hranu i specijalitet hobotnicu sa krompirima u taverni Cunqueiro. Tapas svakako treba probati u Calle Estrella, a jeftinije jesti u Calle Barrera gdje jedemo male pite sa raznim filovima, od tune i papričica, mljevenog mesa i luka tzv. empanade. čuveno špansko pivo Estrella postoji i u Galiciji i super ide uz pitice na jakom julskom suncu. Poslije ludnice Baskije, čiliranje i kupanje u Galiciji nam odlično pašu. Ali to nije sve. Ne smijemo propustiti odlazak u Santiago de Compostela. Santiago de Compostela sem što je prijestonica Galicije, poznat je po hodočašću, jer je posle Jerusalima i Rima turistički najposjećeniji religijski centar. Za Galiciju se vezuju dva mita. Prvi govori o svetom Jakovu, zaštitniku hrišćana i ubici Mavra. Pored Rima, Santiago de Compostela, prijestonica Galicije, najvažniji je katolički centar u Europi i jedan od najvećih izvora prihoda u ovom regionu. Svake godine 4,5 miliona posjetilaca dođe u Sveti grad na grob apostola Jakova. Drugi mit se odnosi na Kelte, a njihovi drevni rituali sačuvani su do danas i pomješali su se sa hrišćanskim običajima. Veliki broj legendi po kojima se  stijenama i moru pripisuju se natprirodne moći, a kult mrtvih i kult predaka igraju važnu ulogu, često možete čuti na ovom području. Čak i mnogi mladi ljudi vjeruju u putujuće duše, u natprirodne moći i meige – vještice. Meiga je potomak druida i dobra vještica. U selima kod ovih mudrih žena spas traže ljudi sa najrazličitijim životnim problemima. U pauzi za ručak jedemo  kaldo, začinjenu čorbu od bijelog graha, krompira i šunke pimijentos de padron, blagoljute papričice pečene na ulju, meso kunića ili pulpo, hobotnicu. Devedeset pet odsto ulova ribe i morskih plodova u Španiji potiče upravo iz Galicije, pri čemu svaki grad ima svoj specijalitet. U gradu se nalazi i jedan od najstarijih univerziteta u Europi osnovan prije oko 5 vijekova.

Neopisiva energija, noćni provod, kupanje u okeanu, surf, obilasci kulturno-historijskih spomenika, gastronomski specijaliteti, fudbal, pivo, ali i mir i uživanje u svetom gradu… I to gdje? Tamo gdje možda niste očekivali, u ne toliko atraktivnim oblastima Španije kao što su Katalonija i Andaluzija i naravno prijestonica Madrid… u Baskiji i Galiciji!