Malaga

Provincija Malaga  u čijim okvirima se nalazi čuvena Costa del Sol (Obala sunca) je jedna od najvećih turističkih destinacija u svijetu. Njene plaže, blaga klima tokom čitave godine i bujna vegetacija suptropskog rastinja privukli su masovni turizam pedesetih godina prošlog vijeka. Grad Malaga je osa i centar pomenute gusto naseljene provincije i po veličini je drugi grad pokrajine Andaluzije, sa sopstvenim aerodromom i nekoliko mjesta od historijskog interesa. Širi se u podnožju brežuljka Gibralfaro, na ušću rijeke Gvadalmedine okrenut zalivu.

Malaka, kako su je zvali njeni osnivači Feničani, bila je od samog početka važna luka. Kao Malactanum, u sastavu Rimskog carstva pri kraju stare ere, bila je međunarodna trgovačka veza sa sjevernom Afrikom. Poslije kratkog perioda pod vizantijskom vlašću osvajaju je Vizigoti. U muslimansko doba zadržala je značaj trgovinskog centra, ali je u kalifatu igrala drugorazrednu ulogu. Poslije pripajanja nasridskoj kraljevini Granade bila je glavna veza španskog juga sa Marokom. Hrišćani su je osvojili 1487. Takođe, bila je veoma važna za andaluzijsku privredu u 16. i 17. vijeku u trgovini sa Amerikom. Poslije izvjesnog nazadovanja u 18. vijeku, doživjela je nov impuls s’ industrijalizacijom na samom početku 19. vijeka, kada su se u gradu naselile mnoge porodice kastiljanskih i stranih trgovaca.

Danas je Malaga dinamičan grad s trgovačkom lukom i razvijenom obalskom plovidbom za Seutu, Meljilju, Tandžer i Kanarska ostrva..

Zidine Kazabe se uzdižu sa ponosom u ihstorijskom jezgru. Nekada su bile, zajedno sa tvrđavom Gibralfaro, na vrhu istog brežuljka jedne od najmoćnijih utvrda muslimanske Španije. Gledajući odozgo sa tog mavarskog utvrđenja, vide se polukružne stepenice  rimskog pozorišta čiji su mnogi građevinski elementi iskorišteni u  gradnji tvrđave. Podigao ju je berberski kralj u 11. vijeku nad ostacima stare arapske tvrđave i u nasridsko doba pretvorena je u kraljevsku rezidenciju u stilu srodnom Alhambri u Granadi. Na vrhu Kazabe, nasridski guverner Jusuf I sagradio je drugu tvrđavu   na ostacima građevine iz 10. vijeka. Od tvrđave Jusufa I ostale su samo ruševine. Njeno ime potiče od grčke ili feničanske riječi faro što znači svjetionik koji se nalazio na tom mjestu u starini, te otuda i naziv tvrđave Gibralfaro – brdo sa svjetionikom. U njenoj unutrašnjosti su sagrađene prostorije za smještaj, skladišta, cisterne, kupatila i jedna džamija.

U samom srcu grada je katedrala Nuestra Señora de la Encarnacion (Bogorodice Utelovljenja). Njen sklop je mješavina različitih stilova. Radovi u izgradnji su počeli 1528. Godine ali  su se često prekidan i produženi do 1783. Poslije rekonkista Malage, hriščanski osvajači su željeli da na mjestu nekadašnje džamije sagrade velelepno zdanje koje bi veličalo njihovu pobjedu.

Na najvećem gradskom trgu Plaza de la Merced, na samom uglu u kući sa brojem 15 nalazi se rodna kuća Pabla Picassa – Casa Natal de Picasso, zato se  u samom historijskom centru grada nalazi još i muzej sa njegovim djelima – Museo Picasso.

Malaga je takođe ime slatkog, obično crvenog ojačanog vina koje potiče iz istoimene provincije.

Janko Ignjatović