Dan u Trinidadu
Prema dogovoru alarm zvoni tačno u 9:00. Na trenutak ne mogu da se dosjetim gdje se nalazim, jer sam predhodnih dana spavala u bučnoj Havani, a ovdje se budim u tišini dok se sunce probija kroz prozor. Da, sinoć smo stigli u Trinidad, gradić koji se nalazi na 15km od Karipskog mora, na 5 sati voznje od Havane. Kako smo stigli u grad shvatili smo da je ovo neka drugačija Kuba, i po arhitekturi i po ljudima.
Smješteni smo u casa particulares, troje putnika i ja smo smješteni u sobama na spratu, a naši domaćini se nalaze u prizemlju. Silazimo u trpezariju gdje je razgovor već u toku jer Kubanci vole da ustaju rano i gazdarica nam sprema klasičan kubanski dorucak-puno tropskog voća, sok ili kafa i naravno jaja.
Dogovor je da prije nego što krenemo u obilazak grada prvo odemo na plažu Ankon koja je udaljena nekih 15 km od grada, da se malo opustimo, uživamo na suncu i poslije par sati da krenemo u istraživanje ovog prelijepog gradića.
Kako izlazimo iz kuće, na ulici nas već svi pozdravljaju iako su nas sinoć prvi put vidjeli! Kako smo svi smješteni u istoj uličici, gotovo u isto vrijeme izlazimo iz naših kuća, skupljamo se i poslije kraćih pregovora sa taksistima se upućujemo na jednu od najljepših plaža na Kubi. Plaža Ankon je nešto što ljudi nazivaju rajem, prelijepi bijeli pjesak, palme i kristalno čisto plavo more! Odlučujemo da se smjestimo ispod hlada palmi i gotovo odmah ulazimo u vodu jer je jako topla i pravo je uživanje kupati se u njoj.
Taksisti nas prema dogovoru čekaju u zakazano vrijeme i vraćaju u grad. Nakon brzog tuširanja krećemo u obilazak grada, nestrpljivi da vidimo šta je to što privlači toliki broj turista u Trinidad.
Trinidad je gradić sa oko 40.000 stankovnika koji je pod zaštitom UNESCO-a od 1988. godine, a ove godine stanovnici proslavljaju 500 godina od osnivanja grada pa je sve u znaku proslave! Ulice su jako dobro osvijetljene (što nas je iznenadilo kada smo stigli sinoć), sve fasade u centru su obnovljene, održavaju se brojne manifestacije povodom ovog velikog jubileja. Ono što je karakteristika samog grada jeste ta zanimljiva i totalno drugačija arhitektura, sve uličice su u kaldrmi, a svaka kućica je druge boje. Sve kuće su prizemne ili imaju jedan sprat i sve se naslanjaju jedna na drugu, sa velikim prozorima i vratima koje nam pokazuju unutrašnjost ovih skromnih kuća.
Trinidad zovu još i grad-muzej zbog velikog broja muzeja na tako malom prostoru. Odmah do crkve, na glavnom gradskom trgu, nalazi se “Muzej romantike” mada neka vas naziv ne zbuni, jer je u pitanju muzej koji prikazuje uobičajen način života na Kubi u 18. vijeku! Obišli smo ovaj muzej i vidjeli kako je nekada živio bogati sloj Španaca na Kubi, sa svim namještajem i fotografijama koje potiču iz tog doba. Za druge je bio interesantniji arhitektonski muzej, za neke “Muzej borbe protiv bandita” , arheološki muzej ili muzej grada Trinidada sa prelijepim vidikovcem sa kog se prave najbolje slike.
Poslije obilaska muzeja krenuli smo da se spustamo iz centra ka našim kućama kako bi malo odmorili prije odlaska u Casa de la musica, međutim naše djevojke je privukao veliki broj suvenirnica i galerija pa je onda počelo pogađanje oko cijene. Tako je jedna putnica kupila 3 slike u galeriji za 100 CUC-a (što je oko 70 eura) dok su ostale kupovale nakit za drugarice po principu platiš 3 ogrlice dobiješ 5! Ispred naših kuća sačekale su nas gazde jer u Trinidadu sve komšije u popodnevnim satima izađu iz svojih kuća i sjednu na pragove i tako satima razgovarju o sportu, životu ili jednostavno o drugim komšijama!
Poslije kratkog odmora riješili smo da odemo u Canchancharu, bar koji radi 24 sata dnevno i probamo njihov specijalitet-istoimeni koktel koji se pravi od ruma (a od čega drugog na Kubi?!), limuna i meda i rijetkog gdje ga ima osim u Trinidadu! Nakon toga otišli smo u Casa de la musica, bar koji se nalazi u samom centru grada, sa binom i kamenim tribinama oko nje i gdje je svako veče drugačiji program. Veče nam je počelo nezaobilaznom salsom i već poslije par minuta naše djevojke (a i poneki momak) su bile glavne na podijumu, vrlo uspješno prateći Kubance u njihovom plesu. Nakon toga slijedio je dio sa rumbom, gdje su profesionalni igrači izvodili ovaj afrički ples kostimirani, a u jednom trenutku su izveli jednu djevojku iz publike (naravno našu putnicu, jedino je ona imala hrabrosti za ovo), stavili je na stolicu koja se nalazila na stolu i zatim su četiri Kubanca taj sto podigli zubima! U svakom slučaju njoj nije bilo toliko zanimljivo koliko nama koji smo to gledali! Kasnije smo nastavili da plešemo sa Kubancima i Kubankama dok nas noge nisu izdale.
Trebalo je otići kući i spremiti se za sutrašnji dan jer smo imali isplaniran dan u prirodi - šetnja po prelijepom Nacionalnom parku u blizini sa sve kupanjem ispod vodopada! Sve u svemu čekalo nas je još toliko toga u ovom interesantnom gradiću!
Nevena Radičević