Bilbao i San Sebastian

U potrazi za avanturom i željni novih, neobičnih putovanja krenuli smo put Baskije, autonomne pokrajine na sjeveru Španije. Pais Vasko ili Euskadi na lokalnom jeziku sastoji se od tri provincije: Alava, Gipuskoa i Biskaja. Da bi stigli do našeg glavnog odredišta Bilbaa, glavnog  grada Biskaje, morali smo skrenuti sa svih glavih puteva koji vode ka Madridu ili Parizu. Iako je Baskija u prošlosti bila poznata samo po terorističkim napadima i organizaciji ETA, danas je ostala samo priča o tim davnim vremenima koju mi, znatiželjni avanturisti, želimo da čujemo. Baskija koju smo mi upoznali predstavlja pravi neotkriveni i mnogima još uvijek nepoznati raj. Sačuvana od masovnog turizma, pruža pravi doživljaj ove oblasti. Autentična arhitektura, hrana, ljudi i njihov drugačiji jezik učiniće da zaboravite da ste uopšte u Španiji...

Bilbao je osnovan na samom početku 14.vijeka na ušću rijeke Nervion u Kantabrijsko more, južni dio Baskijskog zaliva. Upoznavanje grada započinjemo šetnjom kroz njegov stari dio  koja kao da predstavlja šetnju kroz historiju. Interesantna mješavina arhtektonskih stilova, uske ulice i srednjovjekovna katedrala, zanimljive priče lokalnog vodiča o nastanku grada učiniće da u potpunosti zamislite kako je ovaj grad izgledao vijekovima unazad, ali i kako se u njemu živjelo. Prelaskom preko mosta na rijeci Nervion prelazite u novi dio grada. Široke ulice, moderne zgrade i ekskluzivni butici i restorani, kao i zelene površine i prelijepi parkovi odvešće vas do najveće atrakcije grada - Gugenhajmovog muzeja. Čuveni američki arhitekta Frenk Geri projektovao je ovaj nevjerovatni muzej od titana, krečnjaka i stakla koji predstavlja jedan od najboljih primjera arhitekture 20.vijeka, a njegova postavka pruža uvid svim posjetiocima u čari apstraktne umjetnosti. Ovakav spoj oblika, materijala, nestalnosti i razigranosti ne sreće se čak ni kod Gaudija, iako sam mislila da je on nepobjediv. Nista manje zanimljiva nije ni 13 metara visoka skulptura psa pokrivena šarenim cvećem, koja se nalazi na platou ispred muzeja. Ipak, za većinu stanovnika Bilbaa, najznačajnija institucija je stadion fudbalskog kluba Atletik Bilbaa, čuveni San Mames. "La Catedral" kako ga nazivaju poštovaoci ovog fudbalskog kluba, dovoljno govori o snažnoj ljubavi koju osjećaju prema svom klubu. Nažalost, mi nismo imali priliku da uživamo u ljepoti ovog stadiona. Naime, San Mames je izgrađen 1913. godine a prema pravilu, nakon tačno 100 godina stadion treba da se ruši i da se izgradi novi. Moram priznati da, iako nisam veliki zaljubljenik u fudbal, gledati kako ruše takvo zdanje izazvalo je prilične emocije u meni... Jedinstven doživljaj u svakom slučaju.

Priča o Bilbau i Baskiji ne može biti kompletna ako se ne spomene narod koji ovdje živi. Baski se smatraju jednim od najstarijih naroda Europe.  Njihovo porijeklo je teško utvrditi, ali svakako najzanimljivija teorija koju sam čula je da se Baski smatraju direktnim potomcima prastanovnika iz ledenog doba, koji su u zabačenim pirinejskim dolinama preživjeli indogermanski doseljenički talas. Kroz razgovor sa stanovnicima Bilbaa, mnogo toga se može saznati... Naime, sebe smatraju za velike patriote koji prosto obožavaju svoju zemlju, a kada kažem zemlju, mislim na Pais Vasko... Poštuju lokalne kultove mnogo više nego univerzalne katoličke običaje, smatraju se velikim pomorcima i ribarima, ponosni su na svoje porijeklo i jezik kao i na to što je na njihovoj teritoriji čuvena pećina Altamira.Put od 200 km koliko je San Sebastijan udaljen od Bilbaa brzo nam je prošao dok smo uživali u nevjerovatnim pejzažima i španskoj muzici. San Sebastijan ili Donostia na baskijskom, predstavlja pravi biser Baskijskog zaliva i jedan od najljepših primorskih gradova Španije. Obilazak ovog divnog gradića započinjemo prelaskom preko Zuriola mosta preko rijeke Urumea na njenom samom ušću u Baskijski zaliv. Stari dio grada koji je do 1863.godine bio opasan zidinama podjeljen je na 2 dijela, čiji centri su katedrale Santa Maria i San Visente. Većina zgrada u ovom dijelu grada datira iz 19.vijeka. Ulice starog grada vode nas do njegovog najljepšeg dijela - zaliva La Konča i dvije prelijepe plaže koje se ovdje nalaze. Iako je prelijepa plaža, moru i talasima bilo teško odoljeti, odlučili smo da ipak prvo prošetamo kamenim šetalištem duž zaliva i vidimo svu ljepotu San Sebastijana sa jednog mjesta. Pravo mjesto za to je brdašce iznad grada na samom kraju šetališta  Fuenterabia. Do vrha vas vozi mali, zeleni vagon, a kada stignete gore teško da ćete htjeti da siđete. Pogled koji se pruža sa vrha, pamti se cijelog života. Nakon što smo uzeli pivo sa jednom od štandova koji se ovde nalaze, krenuli smo u potragu za klupom sa koje se pruža najljepši pogled na grad. Koju god da smo izabrali, pogled na zaliv, grad, plaže, malo ostrvo u sredini zaliva bio je zaista nevjerovatan. Svako u svom svijetu i svojim mislima, sa osmjehom na licu uživa u prizoru koji se pruža ispred nas. Ipak, bilo je vrijeme da krenemo... Prelijepa plaža, more i talasi već su nas dugo čekali... Nakon duge i zanimljive borbe sa talasima, u jednom momentu me je savladao san na plaži... Već  u sljedećem momentu, osjetila sam more i shvatila da je voda svuda oko mene. Plima je ovde zaista nevjerovatna i od prostrane pješčane plaže ujutru  ostane svega par metara u posljepodnevnim satima. Otići iz San Sebastijana, a ne probati lokalni specijalitet pinćose, bila bi prava šteta. Mali sendviči različitih ukusa, a svaki bolji od prethodnog. Kažu da se baš ovdje u San Sebastijanu, prave najbolji pinćosi... Meni ostaje samo da, iz iskustva, potvrdim tu tvrdnju...